Bitno je naglasiti da svako neslaganje u timu nije nužno razlog dubljim konfliktima koji obično imaju negativne posljedice pa tako i negativne rezultate. Kreativne razmirice i različiti pogledi na riješenje problema mogu uroditi itekako inovativnim riješenjima. Poteškoće nastaju onda kada konflikti prerastaju u sukobe koji ne riješavaju problematiku zbog kojeg je okupljen tim, nego se počnu baviti međusobnim suodnosima članova tima.
1. Direktni pristup:
Vođa tima mora progovoriti direktno o problemima. Iako to može izazvati sukobe, ovo se smatra najboljom metodom riješavanja ukorijenjenih nesuglasica. Bitno je objektivno sagledati situaciju i dozvoliti svakome da iznese svoje probleme u javnost. Kritike koje se pri tome iznose trebaju biti konstruktivne i vođa tima ne smije dozvoliti da iznošenje problema prijeđe u osobno vrijeđanje i prepucavanje.
2. Pregovaranje:
Ovo je metoda podrazumijeva donošenje kompromisnih riješenja između dviju ili više grupa koje se u svojim riješenjima problema razlikuju. Uobičajeno je da vođa tima, kao neovisna strana, pomaže u donošenju kompromisnog riješenja. Kompromis će uključivati odricanje sa svih strana i koje će sa pregovaračkih sastanaka odlaziti jednako (ne)zadovoljne.
3. Nametanje timskih pravila:
Ova metoda riješavanja konflikata trebala bi se izbjegavati što je više moguće, zato što dovodi do produbljivanja sukoba između vođa i pojedinih članova tima. Ova tehnika se koristi kada pojedinci u timu ne žele biti timski igrači. Vođa tima tada može ili nametnuti pravila tima ili ih zamoliti da napuste tim. U većini slučajeva je najbolje da takva individua napusti tim, jer će negativne emocije koje slijede nakon takvih razgovora narušavati volju za timskim radom i kod ostalih članova tima.
4. Povlačenje:
Ova metoda se koristi kod manjih trzavica i služi spriječavanju većih problema u timskom radu. Uključuje ili skretanje na drugu temu kada dođe do npr. manjih verbalnih sukoba ili naprosto šutnju o nekim temama koje izazivaju takve trzavice. Iskusni vođe timova na taj način mogu spriječiti veće sukobe koje nastaju npr. zato što neko ima loš dan ili osobne probleme.
5. Nalaženje zajedničkih dodirnih točaka:
Ova metoda uključuje svojevrsno pregovaranje kako bi se između strana u sukobu našle dodirne točke. One postaju "čvrsto tlo" sa kojeg se prelazi na riješavanje konkretnih problema. Ova metoda će zahtijevati vođu koji će kao objektivna strana sagledati dodirne točke koje sukobljene strane vrlo često "u žaru emocija" ne uspijevaju sagledati. On/ona će isto tako morati predložiti alternativni način riješavanja timskog problema koji će zadovoljiti sukobljene strane.
Više možete naći na izvoru :
http://www.posao.hr/articles_all.php?ID=103&page=4
Nema komentara:
Objavi komentar