Tehnike asertivnog komuniciranja

Poznavanje i korištenje svojih jedinstvenih i autentičnih potencijala te pozitivan stav prema sebi i prihvaćanja drugih, poštujući njihovu jedinstvenost, neki su od čimbenika komunikacije koja nadahnjuje i pruža zadovoljstvo. Osim toga, uspješna komunikacija povoljno utječe i na naše opće mentalno zdravlje, osjećamo da nas drugi razumiju i da mi njih razumijemo.

Postoje više tehnika asertivnog komuniciranja :

-  Ja- poruke

-  Neslaganje bez napadanja

-  Kako reći NE

-  Izreći prigovor (kritiku) bez vrijeđanja

- Primiti prigovor

-  Izreći pohvalu

-  Primiti pohvalu

- Tehnika “pokvarene gramofonske ploče” 

Više možete pronaći u literaturi :

Lamza – Maronić, M., Glavaš, J.:“Poslovno komuniciranje“, Studio HS Internet,  Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek

Kako riješiti sukobe u timu?

Bitno je naglasiti da svako neslaganje u timu nije nužno razlog dubljim konfliktima koji obično imaju negativne posljedice pa tako i negativne rezultate. Kreativne razmirice i različiti pogledi na riješenje problema mogu uroditi itekako inovativnim riješenjima. Poteškoće nastaju onda kada konflikti prerastaju u sukobe koji ne riješavaju problematiku zbog kojeg je okupljen tim, nego se počnu baviti međusobnim suodnosima članova tima.

1. Direktni pristup:

Vođa tima mora progovoriti direktno o problemima. Iako to može izazvati sukobe, ovo se smatra najboljom metodom riješavanja ukorijenjenih nesuglasica. Bitno je objektivno sagledati situaciju i dozvoliti svakome da iznese svoje probleme u javnost. Kritike koje se pri tome iznose trebaju biti konstruktivne i vođa tima ne smije dozvoliti da iznošenje problema prijeđe u osobno vrijeđanje i prepucavanje.

2. Pregovaranje: 

Ovo je metoda  podrazumijeva donošenje kompromisnih riješenja između dviju ili više grupa koje se u svojim riješenjima problema razlikuju. Uobičajeno je da vođa tima, kao neovisna strana, pomaže u donošenju kompromisnog riješenja. Kompromis će uključivati odricanje sa svih strana i koje će sa pregovaračkih sastanaka odlaziti jednako (ne)zadovoljne. 

3. Nametanje timskih pravila: 

Ova metoda riješavanja konflikata trebala bi se izbjegavati što je više moguće, zato što dovodi do produbljivanja sukoba između vođa i pojedinih članova tima. Ova tehnika se koristi kada pojedinci u timu ne žele biti timski igrači. Vođa tima tada može ili nametnuti pravila tima ili ih zamoliti da napuste tim. U većini slučajeva je najbolje da takva individua napusti tim, jer će negativne emocije koje slijede nakon takvih razgovora narušavati volju za timskim radom i kod ostalih članova tima. 

4. Povlačenje: 

Ova metoda se koristi kod manjih trzavica i služi spriječavanju većih problema u timskom radu. Uključuje ili skretanje na drugu temu kada dođe do npr. manjih verbalnih sukoba ili naprosto šutnju o nekim temama koje izazivaju takve trzavice. Iskusni vođe timova na taj način mogu spriječiti veće sukobe koje nastaju npr. zato što neko ima loš dan ili osobne probleme. 

5. Nalaženje zajedničkih dodirnih točaka: 

Ova metoda uključuje svojevrsno pregovaranje kako bi se između strana u sukobu našle dodirne točke. One postaju "čvrsto tlo" sa kojeg se prelazi na riješavanje konkretnih problema. Ova metoda će zahtijevati vođu koji će kao objektivna strana sagledati dodirne točke koje sukobljene strane vrlo često "u žaru emocija" ne uspijevaju sagledati.  On/ona će isto tako morati predložiti alternativni način riješavanja timskog problema koji će zadovoljiti sukobljene strane.

Više možete naći na izvoru :

http://www.posao.hr/articles_all.php?ID=103&page=4

Zašto nastaje sukob u organizaciji?

Organizacije su kompleksne zajednice ljudi sa različitim karakterima, vrijednosnim sustavima i ciljevima. Kada se spoje različite osobnosti i ponašanja, uvijek postoji mogućnost nerazumijevanja, trzavica pa i otvorenih sukoba. Konstruktivno neslaganje oko riješenja određenih problema samo po sebi ne predstavlja problem. Međutim, eskalacija sukoba kroz svađe, podmetanja i promicanje pojedinačnih interesa, gotovo je uvijek  razlog raspada timova. 

Timski rad je osobito potreban kada se riješavaju kompleksni problemi sa visokom dozom nerazumijevanja uzroka i/ili posljedica određenog problema. Što je problem kompleksniji i nesigurnijeg ishoda, timski rad, tj. udruživanje različitih zaposlenika unutar organizacije, je potrebniji. Jedan od najčešćih razloga zbog kojega nastaju sukobi u timu je neslaganje oko ciljeva i prioriteta u izvršenju zadataka. 

Većina sukoba ne nastaje zbog različitih karaktera nego zbog nedovoljne komunikacije među članovima tima.

Zbog loše komunikacije mnogo toga ostaje na pretpostavkama, u kojima pojedini članovi tima ne shvaćaju zadane zadatke ili prioritete na isti način.

Treba poticati sučeljavanje mišljenja,  učiti ljude da to mogu činiti bez ljutnje  i otvoreno. U timu je potrebna oporba, ali treba prekidati sukobe praćene emocijama.

Kreativne razmirice i različiti pogledi na rješenje problema mogu uroditi itekako inovativnim rješenjima .

Uobičajeni uzroci sukoba u organizaciji su:

-  nesuglasne ličnosti

-  nesuglasni sustavi vrijednosti

-  nejasna radna zaduženja

-  ograničeni resursi

-  neprikladna komunikacija

-  međuovisna radna zaduženja

-  nerealna / nejasna pravila i norme

-  neriješeni / potisnuti prijašnji sukobi.

Stilovi komunikacije

 Submisivni stil ( pasivni) - kada se ljudi ponašaju pasivno, oni gotovo uvijek odustaju od svojih prava, ako se pojavi konflikt između onoga što oni žele i onoga što želi netko drugi. Oni drugim ljudima ne otkrivaju svoje osjećaje i misli. Često ne dobivaju što žele te osjećaju ljutnju prema drugima ili depresiju.

       Osoba submisivnog stila komunicira :

- izbjegava raspravu

-  većinom šuti ili puno priča, a pri tome ne kaže svoje mišljenje

-  ne izražava svoje mišljenje, nego ponavlja tuđe

-  brzo priznaje svoju pogrešku i često se ispričava

-  govori tiho, ne podiže glas

-  većinu vremena ne gleda u oči

-  smiješi se i stalno klima glavom

Agresivni stil - kad se ljudi u interakcijama ponašaju agresivno, oni se često zalažu za svoja vlastita prava, ali ignoriraju prava drugih ljudi. Oni trenutno postižu svoje kratkoročne ciljeve, a njihovi su dugoročni ciljevi u većoj mjeri pod negativnim utjecajem.S obzirom na to da dolaze do svojih ciljeva na "tuđi račun", često tako stvaraju neprijatelje. Također, često se drugi ljudi ljute na njih ili im nešto zamjeraju.

     Osoba agresivnog stila komunicira :

     -  zahtjeva i naređuje (nema molim i hvala)

 -  optužuje i krivi druge

 -  ne priznaje svoje pogreške

 -  usmjerena na osobu a ne na ponašanje osobe

 -  ne sluša i prekida

 -  glasno govori

 -  agresivna gestikulacija

 -  zuri u sugovornika

 -  stavlja pred sebe obavezu da pod svaku cijenu mora dobiti ono što želi

Asertivni stil- kad se ljudi ponašaju asertivno, oni odlučuju koji su njihovi ciljevi, planiraju najefikasniji način za dogovor s ljudima u interakciji i ponašaju se u skladu s planom. Asertivna osoba ponaša se na način koji najbolje odgovara situaciji (a ne uvijek na isti automatski način) te se općenito bolje osjeća vezano za svoje akcije.

Osoba asertivnog stila komunicira

 -  zna aktivno slušati

 -  poštuje druge i to traži za sebe

 -  jasno, konkretno i direktno govori – ne okoliša

 -  iskazuje svoja očekivanja i osjećaje

 -  pozitivo izriče prigovore (kritiku)

 -  zna pohvaliti druge

 -  preuzima odgovornost za svoje riječi i djela

 -  spreman/na je ispričati se kad pogriješi

 -  zna se kontrolirati (svoje negativne osjećaje)

 -  gleda u oči i pokazuje osjećaje

 -  glas prilagođen situaciji